Vidimo se

proljeće je stiglo, sada već po običaju, nimalo nježno i postepeno već na sva zvona, vrata i prozore. Za sve one koje pomalo “pere“ proljetni umor, za one koji su željni inspiracije za detoksikaciju, za sve one koji su spremni na male i malo veće promjene životnog stila,  a osobito za sve one vesele ljude koji vole brinuti o sebi, udruga ORA i ja pripremamo radionicu za petak, 26. travnja 2013, u već uvriježenom terminu (od 17 do 20) na već uvriježenoj adresi (Badalićeva 26a, poslovni prostor Stipis – ulaz sa ulične strane). Molim sve zainteresirane da se prijave do ponedjeljka, 22. travnja, na e-mail ora@ora-net.org i unaprijed se veselim s vama podijeliti nove, proljetne kombinacije

I opet ćemo biti jedna od rijetkih zemalja svijeta koje će i ove godine posjetiti John Fielder. I dok se Amerikanci trude na svoje sirovojedce “nalijepiti“ što zvučnije atribute, John u sebi svojstvenom skromnom stilu, već preko 50 godina živi kao sirovojedac te prirodnim tehnikama pomaže organizmu da se oproravi od n

Nakon sređivanja utisaka nakon prošlogodišnjih druženja, John i ja smo zaključili kako je forma pitanja i odgovora prekrasan način da svi koji dođu na predavanje/radionicu dobiju odgovore upravo na ona pitanja koja ih najviše “žuljaju“. Pitanja ćete moći postavljati, a odgovore čuti, u ponedjeljak, 01. travnja 2013. godine na već uvriježenom mjestu druženja – prostorijama udruge Ora tj. poslovnim prostorima tvrtke Stipis na adresi Badalićeva 26a i to s početkom u 18 sati. Zainteresirani za detaljnije konzultacije mogu se prijaviti za individualne konzultacije koje će se održavati tijekom prijepodnevnih sati u utorak, 02. travnja. Naravno, i ove godine ćemo osigurati da John ima prevoditelja tako da su pozvani i svi koji engleski ne razumiju ili ne govore.

Da John Fielder nije mala “zvjerka“ u svijetu sirovojedstva prepoznao je i Krešimir Mišak koji će ga ugostiti prije predavanja na snimanju jedne od epizoda “Na rubu znanosti”.

Prijave i sve ostale informacije možete zatražiti i dobiti na kontaktima ora@ora-net.org ili 091/ 2580 963. Cijena ulaznice za predavanje je 90 kuna.

Nadam se da se vidimo, a sigurna sam da će Johnovo gostovanje i ovoga puta biti od pomoći svima koji nam se pridruže

Riječ je tradiocionalnom obliku pule – molitvi ili očitovanju koje se upućuje Božanskom. Primjetila sam da se u materijalima pule, koje je Morrnah Simeona primila tijekom duboke meditacije, objavljuju uz originalni tekst na havajskom. Nazovimo to profesionalnom deformacijom, no prilično sam osjetljiva na kvalitetu prevoda i vrlo često sam bila svjedok toga koliko se informacija u prevodu može iskriviti… Pule Morrnah Simeone se najčešće prevode s engleskog. Ne zaboravimo, Morrnah Simeona, upravo kao i ho’oponopono potječu sa Havaja i osjećala sam da moram uvažiti i tu činjenicu – ne prevoditi prevod, već pronaći načina proniknuti što bliže onome što je Morrnah primila. Osobito iz razloga jer sam primila instrukcije o kompleksnosti havajskog jezika i varijacijama koje se mogu dogoditi u značenju već uslijed samog redosljeda riječi u rečenici.

Već sam spominjala svoju vilinsku kumu. Na moju veliku sreću, ona je, također, sa Havaja i bila je izuzetno susretljiva u tome da mi pomogne da što prevedem pule onako kako sam osjećala da bi trebale zvučati. I ne samo to, moja vilinska kuma je proslijedila moje prevode Ihaleakali kao i široj zajednici ho’oponopona da ih čiste. I ovim putem im se želim zahvaliti. Svima.

Danas, nakon što sam te pule i sama čistila mjesecima, nakon što su ih i drugi čistili, osjetila sam potrebu i javno ih objaviti. Nadam se da će vam donijeti onoliku radost koliku su i meni donijele, da ćete vam pomoći da pojmite barem zračak beskraja koji pokušavamo iskustiti u svom postojanju… Hvala i svima vama koji ćete čitati, a možda i ponavljati, ove pule i poruke koju je Božansko oblikovalo kroz Morrnah Simeonu.

”Ja” sam to ”Ja”
OWAU NO KA “I”

“Ja” dolazim iz praznine u svjetlo,
Pua mai au mai ka po iloko o ka malamalama,

“Ja” sam onaj dah što njeguje život,
Owau no ka ha, ka mauli ola,

“Ja” sam ona praznina, ona dubina van svakog poimanja,
Owau no ka poho, ke ka’ele mawaho a’e o no ike apau.

Taj ”Ja”, ta nesvjesnost, to Sve.
Ka I, Ke Kino Iho, na Mea Apau.

“Ja” protežem svoj luk duga preko voda,
Ka a’e au i ku’u pi’o o na anuenue mawaho a’e o na kai a pau,

Kontinuum duha kroz materiju.
Ka ho’omaumau o na mana’o ame na mea a pau.

“Ja” sam dolazak i odlazak daha,
Owau no ka “Ho”, a me ka “Ha”

Taj nevidljivi, nedodirljivi lahor,
He huna ka makani nahenahe,

Taj neopisiv atom stvaranja.
Ka “Hua” huna o Kumulipo.

“Ja” sam to “Ja”.
Owau no ka “I”.

Onaj mir od “Ja”
KA MALUHIA O KA “I”

Mir nek’ je s tobom, Sav Moj Mir,
O ka Maluhia no me oe, Ku’u Maluhia a pau loa,

Onaj mir koji sam ”Ja”, Mir koji je ”Ja Jesam”.
Ka Maluhia o ka “I”, owau no ka Maluhia,

Mir za uvijek, sada i zauvijek i sve vijeke vijekova.
Ka Maluhia no na wa a pau, no ke’ia wa a mau a mau loa aku.

Svoj Mir ”Ja” ti dajem, Svoj Mir ”Ja” ti ostavljam,
Ha’awi aku wau I ku’u Maluhia ia oe, waiho aku wau I ku’u Maluhia me oe,

Ne Mir svijeta, već samo Moj Mir,
Onaj Mir od ”Ja”.
A’ole ka Maluhia o ke ao aka, ka’u Maluhia wale no,
Ka Maluhia o ka “I”.
Marijana Pontoni

Kada mi je nakon godina traženja u zagrljaj uletio ho’oponopono, bila sam oduševljena. Jednostavnost kojom mi je progovarao omogućila mi je sklapanje vrlo čvrstih i kvalitetnih prijateljstava s ljudima kojima je ho’oponopono tradicija. Jedna od tih osoba je i prijateljica koja se prozvala mojom vilinskom kumom. Često razmjenjujemo misli i događa se protok energije koji se može usporediti sa dubokom meditacijom. Nerijetko, nakon razgovora s njom ili razmjene elektronskih poruka, proučavanjem materijala dolazim do otkrića koja, na moju veliku radost, moja vilinska kuma potvrđuje da su na mjestu, da ih i drugi tako osjećaju. Pa, i Ihaleakala… Nerijetko mi se dogodi da mi kaže: “Zanimljivo… Stvari o kojima govoriš je Ihaleakala podijelio s nama.” Ovdje spominjem Ihaleakalu kao osobu koja nas je spojila. Nakon ostvarenja veze s mojom vilinskom kumom, Ihaleakala mi je dragi posrednik, a ne više toliko neka daleka “sveta“ osoba. I na tome sam beskrajno zahvalna – na toj vezi koju je ostvario u mom životu. Na žalost, sve češće se njegovo ime koristi da bi se ostvarila veća materijalna korist lijepeći ga na promidžbene materijale za promociju tečajeva i sredstava za prakticiranje ove tehnike. Kakve to metafizičke posljedice može imati? Hm, o tim razmišljanjima drugi put. Jedino što ću za sad podijeliti jest da smo moja V-kuma i ja došle do zaključka da je Ihaleakala super-čistač i da će sigurno biti dobro. I ja čistim dok ovo pišem.

Doista, ne želim ovaj članak posvetiti Ihaleakali. Ono što me potaknulo na pisanje je da me po ne znam koji put dočekalo da je ho’oponopono tehnika rješavanja problema. Živimo u svijetu koji nas iscrpljuje pretpavajući nas enormnom količinom informacija, a i mi sami ih stvaramo svakoga dana. Drevne tradicije više ne funkcioniraju jer su i same podložne habanju i utjecaju novih trendova te se nerijetko modificiraju da bi postale prihvatljivije modernom čovjeku, a vrlo često i da bih ih se moglo patentirati i unovčiti. Način na koji je Morrnah Simeona ustrojila sustav modernog ho’oponopona sveden je na šačicu prečaca koji se dijele bez pravog objašnjenja koja im je funkcija, a zanemaruje se proces koji je osmislila da bi se ti prečaci uopće i mogli upotrebljavati. Prema mojim istraživanjima, pravac u kojem je i sam Ihaleakala Hew Len jedan od učitelja prenosi te informacije u obliku prihvatljivom užurbanom čovjeku današnjice objašnjavajući kada i zašto upotrijebiti određeni prečac (http://www.self-i-dentity-through-hooponopono.com). Uz veliku podršku i navijanje moje vilinske kume, razvijam svoje shvaćanje ove tehnike. To je put koji bih i preporučila svakome od nas. Manje se fokusirati na vanjske autoritete, lijepiti na sebe oznake, upuštati se u deklariranje prema određenoj struji. Tako postupajući, dolazi se do jednostavne istine da ho’oponopono ne rješava niti jedan problem.

A istina je istina. Nipošto ne vjerujem da je istina u očima promatrača, barem ne ona univerzalna. Ona je jedna. Kada to osjetimo, postajemo osvješteni da je sve u svakom svom obliku dio te jedne istine. Sve ostale interpretacije izazivaju nepotrebne zavrzlame. Kao i to da je ho’oponopono tehnika za rješavanje problema. Ne živimo u svijetu Harry Pottera i ova tehnika nije čarobnjački štapić.

Pitanje koje si mora postaviti svatko tko pristupi ovoj tehnici: kada bi vam netko rekao da je u pitanju zadatak na kojem ćete raditi ostatak svog života i da pri tome možda nećete riješiti niti jedna problem, ali da ćete mnogo toga očistiti – da li biste još uvijek prakticirali ho’oponopono? Jer govorimo o načinu života i pristupanju osobama, situacijama i entitetima oko nas. Činjenica je da se nerijetko događa da se prihvaćanjem odgovornosti i otpuštanjem događa rasčišćavanje situacije koju smo mi, u svom subjektivnom doživljaju svijeta, prozvali problemom. No, to nije cilj niti svrha prakticiranja ho’oponopona. Ho’oponopono je za mene put pojednostavljivanja stvari. Nerijetko do krajnosti.

Isto tako, ho’oponopono (i ne zaboravimo da je ovo autorski tekst, pa tako i sasvim osobno mišljenje) tehnika koja nije (za sada) opterećena nikakvim bogovima, nikakvim svecima, nikakvim autoritetima kojima se treba klanjati, prinositi žrtve, upražnjavati rituale. Jedina osoba s kojom se treba povezati jest praktikant sam. I tu se događa paradoks: u susretu sa sobom osvještavamo se da živimo, praktički, u svijetu ogledala gdje nam situacije i ljudi, pa nazvali ih mi i problemima, nude promjenu i rast. U biti, takav pristup je svojstven svim istinskim istinama, negdje duboko u potki tepiha i tepih traka po kojima gaze razno razni ovozemaljski i onozemaljski autoriteti što prodaju religiozne dogme. No, meni se doista više ne gubi vrijeme na rasčišćavanje religiozne građe i poslagivanje polica da bi me netko mogao klasificirati. Zato sam odabrala ho’oponopono. Zato molim i sve one koji su skoni ideji da pokušaju prakticirati ho’oponopono da doista osjete da je primjena ove tehnike za “razračunavanje“ sa onim što zovemo problemima obrnut proces od onoga čemu ova tehnika naučava. Dakle, nije riječ o tome kako svladati svijet, nego kako pobijediti sebe. Nije stvar u tome da treba mijenjati vanjske okolnosti, već okrenuti se prema sebi i čistiti iznutra. Učinite to radi iskrenosti prema sebi jer je to jedino što jest, na kraju krajeva, važno.

Što više radim, sada već mogu reći godinama prakticiram, čišćenje, sve više sam svjesna sveobuhvatnosti i temeljitosti koja se može postići kada se otpusti i ona potreba da čistimo “problem“, da ho’oponopono koristimo kao čarobni štapić. Da ilustriram, Joe Vitale je u svoju knjigu ”Bez granica” (Zero limits) uvrstio razgovor sa Ihaleakalom u kojem Ihaleakala govori o tome kako ubija boga. Suprotno nekim interpretacijama, na svoj jezgrovit način, Ihaleakala je izrazio da se trudi poništiti svoje svoje programe i kalupe u kojima je naučen izražavati i doživljavati božansko jer tek brisanjem tih ograničenja, stvorit će se uvjeti za očitovanje samog božanskog. Nema više problema koji se čiste. Jednostavno se obavlja praksa.
Kako bi rekli Ameri, rekavši to, nastavljam čistiti svoj pojam tehnike poznate kao ho’oponopono.

Marijana Pontoni

Prema mom shvaćanju, ho’oponopono je tehnika kojom mogu otići na odmor usred prenatrpanog dana iz jednostavnog razloga jer odlučujem čistiti i um istog trena prestaje s brbljanjem. Gotovo da ponekad mogu osjetiti i čuti i uzdah olakšanja koji um ispušta dok ga otpremam na zasluženi odmor. Nekompliciranje je jedna od glavnih odlika tehnike ho’oponopono te vjerujem da će imati sve veću popularnost u vremenima koja dolaze. Naime, govoreći “hvala“ i “volim te“ svakom trenutku, svakoj situaciji i svakoj osobi koja reflektira moje stanje svijesti te mi tako pomaže osvjestiti aspekte na kojima moram raditi, doista ne dolazi u sukob niti sa jednom religijom, niti sa jednim uvjerenjem, niti sa jednom kulturom. Za sve ljude koji žele barem malo isprobati ovu tehniku, jednostavno znam da je dovoljno činiti/čistiti doslovno tako: ”hvala” i ”volim te“. Tako jednostavno čistim već godinama, nisam prošla niti jedan seminar do onog kojeg je Mabel Katz održala u Zagrebu, a mogu govoriti iz vlastitog iskustva koje je, na kraju krajeva, uvijek jedino relevantno i jedina točka iz koje možemo svjedočiti svoju istinu.

Pretpostavimo da vam je dan od jutra do mraka prenatrpan poslovnim i obiteljskim obavezama. Tu i tamo ćete uspjeti zamucati ”hvala” ili ”volim te” i dogodit će se situacija u kojoj će um krenuti duboko utabanim stazama te ćete nastaviti po starom. Ne odustajte. Kad god se sjetite, vratite se čišćenju (čišćenje je proces upotrebe bilo kojeg ho’oponopono alata pa tako i ovih dviju fraza). Bila sam inspirirana podijeliti jednostavnu tehniku s vama koja će nježno skinuti prašinu napornog dana prije počinka, a ujedno čišćenje učiniti ugodnim dijelom vašeg svakodnevnog rituala prakticiranja ho’oponopona.

Tehnika primjene alata je da po završetku dana, kada ste već u krevetu, kad gasite svjetla i čekate san, kažete svima koji vam padnu na pamet “volim te, hvala ti za iskustvo koje mi donosiš u život“. To je najkićenije što si dozvoljavam izraziti se. Upamtite, budite jednostavni. Ja čak, najčešće, samo ponovim jedan od alata nekoliko puta dok mislim na određenu osobu ili entitet. Dakle, djeci, suprugu, psu, mački, domu, kući, zemlji, gradu, svakome tko mi padne na pamet. Samo “hvala“ i/ili “volim te“. Tu tehniku zovem ho’oponopono brojalica jer samo nabrajam ili u umu nižem slike svega što sam inspirirana čistiti. Ponekad izredam dosta toga, ponekad zaspem još na članovima uže obitelji. Važno je ne raditi od toga problem. Dokle stignete, stignete. Ponekad će to biti tek jedna osoba/entitet prije nego vas shrva san, ponekad ćete uspjeti naseliti omanje predgradsko naselje brojem onih koji će vam doći na čišćenje. Najvažnije je ne upuštati se u objašnjavanje razloga, tražiti riječi kako izraziti svoje osjećaje i sl. Samo “hvala“ i “volim te“.

Ni ja više neću komplicirati. Bilo bi mi drago da podijelite svoja iskustva s ovim načino primjene alata u komentarima, a tu sam i ako vam mogu pomoći savjetom. Aloha.

Tako krećemo s novim ciklusom radionica u već uvriježenom terminu (petkom od 17 do 20 sati) na već dobro poznatom mjestu (tvrtka Stipis, Badalićeva 26a – ulaz sa ulične strane). Ovogodišnja radionica će se održati 25. ovog mjeseca, no prijave ćemo primati samo tijekom ovog tjedna, zaključno s 18. siječnja. Sve daljnje informacije kao i prijave možete, kao i obično, obaviti s dragom Irenom na e-mail ora@ora-net.org.

Vidimo se

Uvijek sam pristalica da svatko od nas uključi u svoj život ono što osjeća da za njega/nju najbolje funkcionira. Tako ja činim i tako se dobro osjećam. Jedna od informacija mi se čini jako zgodnom. Budući su cijelu priču “zakuhale“ Maje, krenimo od njih. Jedan od majanskih starješina je rekao da će se energije poravnanja našeg sustava sa galaktičkim Suncem, Sirijusom, Alkionom moći osjetiti od malo prije ponoći 20. prosinca i da će se protezati do ponoći 22. prosinca. U tom intervalu postoji vrijeme maksimalnog poravnanja, odnosno, optimalnog kuta da na Zemlji osjetimo energije koje se generiraju tim poravnanjem, a ono iznosi 8 minuta. Tih osam minuta nastupit će u 23.56 (20.prosinca) po lokanom vremenu (dakle, Mexicu) i trajat će do 00.04 (21. prosinca). Pomoću konvertera vremenskih zona došla sam do podatka da to razdoblje korespondira s vremenom od 06:56 do 07:04 (21. prosinca) u našoj vremenskoj zoni. Dobrodošli ste i sami provjeriti ukoliko vam je to važno. Prema predaji Maja, što god odlučili činiti u tih 8 minuta, možete to učiniti tako da konvertirate vrijeme u svoje lokalno ili da to činite u spomenuto, originalno vrijeme u svojoj vremenskoj zoni. Tijekom tih 8 minuta će svi na svijetu imati direktan pristup zapisima Akaša. Preporuka majanskog starješine je imati pri ruci olovku i papir i zapisati sve što vam padne na pamet. Rečeno je da će to biti možda najvažnije informacije do kojih smo ikada u životu došli. Osobno, potrudit ću se cijelog tog perioda imati uz sebe nešto za pisanje i zapisati što mi dođe. Naime, mislim da je vrlo varavo oslanjati se samo na pamćenje, pa, zlu ne trebalo, najmanji je problem nositi tih dana uz sebe olovku i papir ili bilo što tog tipa.

Kad smo već kod pisanja, jedna od preporuka na koju sam naišla je zapisati svoj dekret u obliku JA JESAM____________ i taj dekret držati kao glavnu smjenicu pri usmjeravanju svojih energija tijekom to prolaska. Budući da svakog jutra i večeri, a vrlo često i tijekom dana ili epizode nesanice tijekom noći, vrtim u sebi dekret koji je Morrnah Simeona (utemeljiteljica modernog ho’oponopona) dobila u dubokoj meditaciji, ja osobno nemam potrebu tako postupiti, ali sam to ovdje uvrstila jer mi se čini da bi to moglo nekim od čitatelja odgovarati.

Uz ovaj dekret mi se iznimno jako veže osvještavanje toga koji smisao za nas osobno ima taj 21. prosinca 2012.. Kako mi osobno zamišljamo uzašašće? Dok sam se pripremala pisati ovaj tekst, osvijestila sam da glavna frustracija koja se veže uz taj slavni datum i pojam uzašašća jest ta što smo mi prije fizičke manifestacije na Zemlji odlučili kako ćemo uzaći i kad će se to dogoditi, a sada se toga ne možemo sjetiti. I sad svi pričaju kako taj 21. prosinca mora biti prekretnica i našeg bankovnog računa, i našeg zdravstvenog stanja, i mora se spasiti svijet, a ujedno mora implodirati… Ne mogu tvrditi sa sigurnošću, no meni se čini da su to ta tri dana tame: ako je svjetlo informacija, a mrak odsustvo iste, tada ući u vrijeme velike kozmičke promjene nesvjestan pravca u kojem želimo ići doista podsjeća na kretanje kroz prostor u potpunoj tami. Postoji rizik od zadobivanja mnogo modrica, najblaže rečeno. Poučena iskustvom odlučila sam ne vizualizirati ništa konačno, ne stvarati slike s previše detalja. Naime, ako ja budem određivala svaku sitnicu, tada ukidam Božanskom da me obaspe svime onim što ono vidi savršenim i prikladnim za mene. To je kao da kažem – želim jesti isključivo iz keramičkih tanjura, a Božansko se spremilo dati mi set zlatnog posuđa za 12 osoba. Tako da se prepuštam.

Taj dan doživljavam i kao ogromno povećalo univerzuma: kakav predznak svojim energijama damo pri ulasku u ovaj portal, izaći ćemo sa istim predznakom potencijalnih iskustava koji nas očekuju, ali beskrajno uvećanima. Stoga ću ja pripaziti na svoj predznak.

To me dovodi i do prizivanja razno raznih eniteta da nam budu od pomoći i sl. Oduvijek sam imala problem sa autoritetima, osobito lažnim. Moja razmišljanja u vezi 21. prosinca izgledaju, dakle, ovako: mi smo bića Zemlje i jedino biće koje želim pozvati jest taj darežljivi entitet koji nas njeguje iako, vrlo često, ne pokazujemo niti trunku zahvalnosti za sve što za nas čini. Plejađani su u svojim kanaliziranjima Barbri Marciniak rekli: ”Ne vjerujte niti nama.”, a govorili su stvari koji bi nam trebale biti od koristi i dekleriraju se kao dobrohotni kad je ljudska rasa u pitanju. Stoga, vjerovat ću entitetu koje iz dana u dan potvrđuje da vraća samo obiljem i dobrim – Zemlji (inače, ime naše planete u 5. dimenziji je Tara pa joj se i tako može obratiti). Isto to se odnosi i na povezivanje preko čakri i sl. Za one koji barem malo razumiju engleski, preporučam pogledati slijedeće objašnjenje.

Da bi i tijelo uživalo u ovim danima, potrebno ga je njegovati. Već nekoliko dana ne mogu nacijediti dovoljno svježeg soka naranče. Svako toliko osjetim potrebu popiti po čašu. I cijedim ga neposredno prije konzumacije. Prema riječima Ihaleakale, naranča je simbol sunca, a sok je njegova esencija. Ako stvari stavimo u tu perspektivu, tada mi je sasvim jasno zašto sok upravo naranče u vrijeme poravnanja dva sunca od kojih direktno ovisimo. Naravno, možete se odlučiti za bilo koju bezakoholnu tekućinu te tekućine bez diuretičkih svojstava (poput kave i nekih čajeva). I, ono najvažnije: puno, puno odmora. Ovih dana planiram svesti obaveze na minimum, uživati u danu, uživati u svojoj obitelji bez ikakvog pritiska, smijati se i prošetati u prirodi. Svakako mislim prileći kad god osjetim potrebu… Zadnja tri dana sam primjetila da jednostavno moram ležati, ne spavati, u nekoliko navrata tijekom dana. Samo opustiti tijelo najviše što mogu. I to niti najmanje ne utječe na ritam spavanja tijekom noći.

A što se razbribrige tiče, ako ćete imati potrebe odgledati film, ma kako vam oskudno znanje engleskog bilo, preporučam 2012. Prelazak…

Posljednje, ali nikako usputno ili nevažno, ovih dana još više i savjesnije planiram prakticirati ho’oponopono čišćenje za sve za što ću biti inspirirana, ali i između toga – dakle, cilj mi je čistiti što više. Pridružite mi se ako želite i svi zajedno govorimo “hvala“ i “volim te“ svima i svemu što nas okružuje – materijalnom, nematerijalnom, postojećem ili u nastajanju – SVEMU! Tako i tebi osobno – hvala i volim te

ps. Budući da će ovaj tekst opet možda potaknuti bujicu komentara, samo da odmah velim da ne mislim na njih odgovarati već ću ih samo čistiti.

Marijana Pontoni

Ta misao je odzvonila povezana sa svim iskustvima koje sam pokušala ikada odreći, koje sam pokušala zanijekati, koje sam slavila kao poželjne, koje donosim u promjenu frekvencija 21. prosinca ove godine (moj brat to naziva Maja blagan ) , kao i sav rad koji sam uložila kroz ho’oponopono da se dogodi pomak koji će i logički um uspjeti prepoznati. Dakle, mnogo kanaliziranja, mnogo tekstova govori o tome kako se uslijed promjene frekvencije događa turbulencija unutar nas samih te se događa oslobađanje energija i emocija. U prošlosti sam se tih situacija sramila.

Vjerujem da mnogi od vas dijele moju sliku uspješnog duhovnog rasta kao obilje smijeha, radosti, dobre volje i beskrajnog mira. Hm, u knjizi ”Jedi, moli, voli” (ili filmu) glavna junakinja je ustvrdila da ona nije jedna od onih tihih praktikanata – ona je glasna i brbljiva. To je bila jedna od onih prekretnica u mom poimanju sebe koja me dovela mnogo dalje nego godine meditacije. Zašto? Zato jer sam si dopustila biti ja. Dopustila sam si podviknuti na djecu i to je bilo ok. Dopustila sam si razljutiti se na nekoga za koga sam mislila da mi čini krivo i to je bilo ok. Dopustila sam se smijati glasno kada su se svi sramežljivo hihotali i to je bilo ok. To sam ja. To je moj energetski potpis podcrtan mojim emocijama. Tijekom svih godina meditacije, osjećala sam se krivom jer sam preglasna, prenemirna, prebrbljiva i sve ono što mi se nije uklapalo u sliku osobe koja je uspješna na duhovnom putu. Otkrivanjem svoje različitosti došla sam do točke kada sam se prepoznala, odnosno, prepoznala sam svoj potpis u svijetu i svoj izražaj. Prihvatila sam ga.

Ho’oponopono mi je, s druge strane, donio pročišćavanje mojih iskustava. Ljutnja nije loša – ona me osvještava i pokazuje gdje se nalazi čvor duž aka niti. U toj točki čvora ja donosim odluku da li ću bespomoćno lamatati mislima i osjećati se bespomoćnom ili ću preuzeti odgovornosti i čistiti, promatrati i odstupiti korak te dopustiti da se situacija raspetlja bez mog uplitanja. Jer tako i tako ne možemo riješti problem na onoj razini na kojoj je nastao. Zašto onda ne prepustiti rješavanje onima na višoj razini i samo im reći: ”Halo, ekipa! Evo, tu je još jedna stvar za koju primjećujem da treba srediti. Vjerujem da ćete mi i ovog puta pomoći.” Kao što Ihaleakala kaže: ”Ne mogu zamisliti da Božansko ne bi pomoglo, samo kad mu pružite priliku.” Tako moja ljutnja, moja do nedavno nepoželjna emocija, postaje sasvim prihvatljiva i mogu je pozdraviti kao dobrodošlog prijatelja. Tu je da mi pomogne. Isto tako i razočaranje, tuga, neprihvaćanje… Sve su to stepenice rasta. I svaki puta kada zakoračim na jednu od njih, shvatim koliku mi uslugu čine sve dok odaberem da ih ne razbijam, već im kažem: ”Hvala. I opet ste ovdje da bih imala koristi. I opet mi činite uslugu. Volim vas.”

Emocije su te preko koji osvještavamo promjenu frekvencije. Nevjerovatna istina. I danas kada podviknem na klince, koji uprkos tome što su izvanredna djeca, ponekad mi dignu živac, istog trena im u mislima zahvalim. Situacija koja nas je dovela u prividno neslaganje pruža mi priliku da osvjestim što se događa u meni i kako se s time suočiti.

Nemojte me, molim vas, krivo shvatiti, ali isto tako se to odnosi i na taj famozni Maja blagdan. Dogodit će se i događa se potop emocija. Mnoge od njih će biti veličanstvene, mnoge će biti rajski nadahnjujuće, mnoge će biti tvrde, bolne i mračne. Sve dok smo svjesni da su to znakovi uz autocestu našeg rasta i dok ih kao takve prihvaćamo, sve je super i ta prekretnica će imati nevjerovatnu vrijednost za nas, za čovječanstvo, za majku Taru, Geu, Zemlju. Te emocije pokazuju kako korespondiramo sa frekvencijom i kakva je preporuka. To je kao da vozite cestom i dolazite pred znak maksimalne dopuštene brzine uoči zavoja. Ako se vozite u skladu s brzinom, nema bojazni – izvozit ćete zavoj bez ikakvih problema. Ako se vozite presporo, trebat će vam više vremena da prođete zavoj. Ako, pak, jurite, izletjet ćete iz zavoja. Da li to znači da je zavoj kriv? Ne, to ukazuje na nesrazmjer frekvencije zavoja i onoga koji u njega ulazi. I uzmimo da, uslijed prebrze vožnje, izletite iz zavoja, ne dogodi vam se ništa i nastavite voziti po nekoj drugoj cesti. Da li to znači da se ništa nije dogodilo i da zavoj ne postoji? Ne, to samo znači da ste projurili tolikom brzinom da ga niste mogli primjetiti. A, usput, ste i razgovarali na mobitel tijekom vožnje i ljutili se na ostale vozače kako loše voze. Da li vam to ima smisla?

Emocije su te koje će nas provesti kroz energije 21. prosinca. Naišla sam na neke informacije koje govore da će se situacija energetski početi zagrijavati već sutra, 18. prosinca te da će to za mnoge značiti oslobađanje puno onih energija koje ne povezujemo sa značajkama osoba na duhovnom putu – ljutnja, tuga, bijes, razočaranje… 21. prosinca predstavlja kulminaciju, a zatim slijede 3 dana smirivanja i uzemljenja energija koje nam pristižu izvana.

Bez obzira kako vas “opralo“ ovih tjedan dana pred nama, mislim da je jedino važno osvjestiti da imamo izbora stati jedan korak unatrag ili izvan i promotriti situaciju. Bila ona nebeski uzvišena ili pakleno naporna, hajde da si svi dopustimo samo je promotriti i dopustiti joj da se razvije. Sve kataklizme i sva ushićenja trebaju se dogoditi prvo u nama. To kako ćemo se prema njima odnositi, preslikat će se na svijet oko nas. Ja za tih tjedan dana spremam novu krpicu za čišćenje i, kad god osjetim potrebu, bacam se na posao. Na vama je da odaberete svoju strategiju. U jedno sam ipak sigurna. Svi ćemo biti dobro.