Prirodna hrana

Nekako u zadnje vrijeme u materijalima koje proučavam, a tema su im zdravlje i prehrana, nailazim na tvrdnju da je jako veliki postotak ljudi kojima je teško poduzeti korake koji će ih dovesti do boljeg zdravstvenog stanja. Zatim, da je nemoguće iskusiti potpunu sreću ako osoba nije zdrava. Pa, standardi koji se moraju zadovoljiti u smislu količine kalorija, vitamina i minerala koji se moraju konzumirati kroz dan da bi se u potpunosti funkcioniralo. Koliko trebamo vježbati da se ne pretvorimo u hladetinastu masu. Koliko nam doista treba proteina? I još mnogo takvih tvrdnji i svaka od njih ima čvrste argumente u svoju korist i čvrste argumente protiv svih ostalih teorija na svijetu. Koliko zdravlja možemo podnijeti prije nego izgorimo od preopterećenja?

Ne znam za vas, ali ja sam stajališta da je svatko od nas svemir za sebe. U tom svemiru žive bića koja funkcioniraju sebi svojstvenim ritmom i navikama, sa sebi svojstvenim vjerovanjima i nadama, potpuno individualizirana i potpuno jedinstvena u odnosu na ostale svemire. Nadam se da ovo nije preslikovito za vas.

Mogu se složiti da ako se dokaže da je nešto otrov, da je to otrov i za mene. Ne moram biti blesava i ići baš na sebi isprobavati da li je to otrov i za mene ili će od mene načiniti SuperMarijanu. No, postoje ljudi koji su živjeli sa bitno manje kalorija nego što to današnji standardi nalažu. Štoviše, postoje zapisi da su živjeli i po 30-40 godina dulje od današnjeg prosječnog čovjeka. Postoje ljudi koji jednostavno ne vježbaju već kretanje odrade kroz laganu svakodnevnu šetnju i zdraviji su od sportaša ili nekoga tko jednostavno mora vježbati. (molim da uđe u zapisnik da sam protiv toga da se uopće ne krećete) Postoje ljudi koji nikada u životu nisu uzeli vitaminski ili mineralni nadomjestak i daleko su zdraviji od ljudi koji slijede tablice s normama o količini vitamina i minerala koji su nam nužni za preživjeti dan. Moj zaključak: zdravlje se ne mjeri u tablicama kojima se propisuje koliko, što i kada, zdravlje se ne mjeri po opsegu mišića i količini mišićne mase, zdravlje se, jednostavno, ne mjeri.

Zdravlje treba uživati. I ako baš sad i niste najbolje zdravstveno, stanite. Samo stanite na jedan dan. Sasvim je sigurno da se do ovog stupnja narušenosti zdravlja niste doveli u jednom danu. Stanite i zamislite se nad sobom. Ne nad onim što drugi govore da biste trebali, već nad sobom. I polako rasčlanite što vas doista veseli u životu i što vam doista čini da se osjećate dobro. To počnite upražnjavati svaki dan već od danas. Ostale rituale i preporuke jednu po jednu testirajte i vidite kako se osjećate u vezi s njima.

Imam prijateljicu koja ima izuzetno stresan život. Samohrana majka, putuje na posao svaki dan i po desetke kilometara, ali ne posustaje i pokušava živjeti zdravo. Hm, da li? Naime, prema njenom mišljenju, vrlo je važno imati zadovoljavajući mišićni tonus te je spremna sate i sate provoditi na fitnesu ili u teretani ne bi li se približila idealu koji si je postavila. Gotovo svaki mjesec otkrije novi tretman koji će joj pomoći u toj misiji. Beskrajno je zabrinuta svim i svačim u hrani i kozmetici i uvijek će se truditi kupiti najskuplji dostupni preparat u nadi da će joj cijena osigurati kvalitetu. I – konstantno nije zdrava. Ja bih rekla da je pogriješila u kalkulaciji. Današnji stresan način života toliko iscrpljuje organizam, a i duh da je obična šetnja u najvećem broju slučajeva sasvim dostatna tjelovježba. Da ne spominjem koristi od boravka na svježem zraku. Uprkos tome, poznajem brdo ljudi koji će pod šifrom “za zdravlje“ nekoliko puta tjedno odlaziti u zatvorene, zagušljive prostore i ubijati se od vježbanja, a na kraju će još biti i isfrustrirani rezultatima. Znam mnogo ljudi koji su spremni svaki čas odvojiti goleme sume novaca za najnovija kozmetička otkrića da bi na kraju i opet završili razočarani jer nema obećanih rezultata.

Pa, i malu djecu učimo da sve ima svoje granice. Svi znamo što se dogodi kada previše nategnemo gumu. I kada je predugo natežemo. Ne samo da pukne, već nas i opeče. Još su antički filozofi govorili da je čovjek mjerilo svih stvari (Protagora). Mislim da je to jedna od najvećih istina ikad izrečenih. Pri tome mislim da je svaki čovjek za sebe mjerilo. Ja za sebe, vi za vas, svatko ponaosob. Nekome nije dosta ni 2000kcal, a u SAD-u trenutno postoji mladić koji pokušava na sirovoj hrani preživjeti sa pukih 360kcal. Njegov eksperiment, njegova istina. Netko treba puno vježbe, a nekome je to dodatni stres i samo ga još više unazađuje. Nekome će eterično ulje limuna izazivati astmatične napade, a netko mi se mogao “kupati“ u njemu.

Zato ja vjerujem da treba stati. Stati i iskreno vidjeti što nas usrećuje. Možda bi moja prijateljica imala ljepše tijelo da je češće s djetetom u prirodi i da se tamo s njim igra. Pa to je živi uteg kojem će se masa povećavati točno onoliko koliko joj treba. Ili samo da trči s djetetom. Tako bi uz tjelovježbu imala kvalitetno druženje i boravak na svježem zraku. Cijeli roj muha jednim udarcem!

Mene vesele razne umjerenosti u kombinaciji. Veseli me jesti kad sam gladna i ljutim se na sebe kad imam oči veće od želudca ili kad jedem, a ne osjećam glad. Veseli me kad se gibam i razgibam, a ne umirem od bolova u mišićima danima zbog toga. Veseli me kad ne uspijem ne jesti nakon 16 sati jer to znači da sam za vrijeme kada je probava najaktivnija pojela onoliko koliko mi je bilo dosta. Veseli me otići na vrijeme u krevet. Veseli me kada se drugo jutro probudim bez budilice.

Volim poznavati ljude koji je uspješno prakticiraju. To volim jer imam osjećaj da od njih mogu naučiti više od bilo kakvih istraživanja. Volim poznavati zdrave ljude koji vole sebe onakve kakvi jesu. To znači dobiti uvid u raznolikost ljudskog roda i stjecanje uvida da je svakome od nas balans na drugom mjestu. Volim poznavati ljude. To znači da im mogu prenijeti što sam naučila od onih zdravih i sretnih ljudi.

Prestala sam se (jako) opterećivati da li sam pojela dovoljno onog ili ovog. Pokušavam osluškivati tijelo i zaključila sam da mi dobro ide. Mogu cijeli dan hopsati po bregima, a da poslije nemam nikakve mišićne tegobe. Mogu dizati prijateljičinu kćerkicu i bacati je u zrak cijelu večer i nemam bolove u rukama. Osjećam da mi tijelo ne voli više večeru, ali da mu paše doručak. Osjećam da baš volim ići šetati psa i boraviti na zraku, a da mi je u zatvorenim prostorima muka vježbati – najbolji trener je moja Berta!

I ne robujem onome što netko veli da moram. Postoje neki generali naputci koje ću saslušati i probati da li mi odgovaraju. Ako mi odgovaraju, postat će dio moje rutine. Ako me čine nesretnom, nezadovoljnom ili da se na bilo koji način osjećam loše, neće. Pa da su i tomovi enciklopedija izdani o tome kako su savršeni.

Stanje svijesti je ono gdje počinje zdravlje svakoga od nas. To ne znači da si velimo da smo zdravi, ubijamo se u rafiniranim namirnicama na kauču pred TV-om i očekujemo da smo super. To znači da shvatimo svoju jedinstvenost, preuzmemo odgovornost za ono čime se educiramo, preuzmemo odgovornost za izbore koje odlučimo prakticirati i činimo rutine koje nam čine dobro, a odbacimo ono što nam čini loše. Ako zaključite da vas usrećuje kockica čokolade koju pojedete jednom dnevno i da vam poleta da prošećete po prirodi, budete ljubazni prema ljudima oko sebe, dobro se protegnete nakon buđenja, idete na vrijeme spavati i spasi vas od prejedanja orašastim plodovima, ja bih takvu kockicu zadržala u svom životu. Ako vam ista ta kockica nadražuje probavu, izaziva zatvor, vuče da pojedete cijelu čokoladu te obogaćuje vaš struk neželjenim oblinama, ja bih je odbacila. U svakom slučaju odluka je na nama. Činjenica je da kad preuzmemo odgovornost, da zadobivamo moć. Posljedično, koliko preuzmete odgovornosti, toliko ćete imati i moći. Razmislite o tome.

Da li sam napisala da volim učiti? Naučila sam raditi deo i mislim da će vam se svidjeti (moja kćer veli da nikad nije koristila bolji, a svi znamo da je žensko dijete teenager najljući kritičar):

cca 1/2 šalice škroba (obični kukuruzni, tapioka ili nešto slično)*
cca 1/4 šalice sode bikarbone*
2 žlice kokosove masti (NE ULJE)
par kapi ulja čajevca
eterična ulja za miris prema želji (mi smo se odlučili za ljetnu varijantu – limun/naranča)

*omjer škroba i sode bikarbone ja volim imati 2:1 jer sam imala neugodna iskustva s dezodoransima koji su sadržavali sodu

Prvo u zdjelu staviti 2 žlice škroba i 1 žlicu sode bikarbone i promiješati. Dodati žlicu kokosove masti i vilicom gnječiti i povezivati sastojke. Kada se počnu povezivati dodati još preostalu žlicu kokosove masti i dobro izmiješati. Dodavati škrob i sodu bikarbonu u omjeru 2:1 dok ne dobijemo ravnomjernu gustu smjesu. Kad smo zadovoljni teksturom, dodati par kapi ulja čajevca (antibakterijska svojstva) i eterična ulja prema želji. Ta ulja će još malo razrijediti smjesu pa je poželjno dodati još malo škroba. Ja sam zaključila da mi najbolje odgovara smjesa koja je teksture poput tvrđeg pire krumpira, margarina friško izvađenog iz hladnjaka ili nešto slično. Već dugo nisam imala iskustva s nijednim pa navodim po sjećanju

Dobra strana ovog recepta je da je jeftin i da možete smjesu razdvojiti te napraviti deo sa dva ili više mirisa odjednom, a zločeste kemikalije koje se inače dodaju u dezodoranse, a izazivaju svakakve tegobe uključujući i tumore, zaboravite. Kakva raskoš! Mirisi, budući da su prirodni, bit će blagi, ali zahvaljujući sodi bikarboni i čajevcu, dugotrajni. Testirano na cjelodnevnom boravku u bregima! Sebamed koji je koristila kćer je pokleknuo već nakon nekoliko sati, a ja sam cijeli dan bila cvjetić mirišljavi (količina koju sam koristila po pazuhu je prikazana na gornjoj slici). Mi smo otkrili dobitnu kombinaciju za naše pazuhe. Probajte da li je to kombinacija i za vas.

**Isprobala sam deo imati dva dana u ekstremnim uvjetima (čišćenje neizoliranog tavana ) i izržao je bez problema. Također sam ga nanijela i na kožu pazuja odmah nakon depilacije i nije bilo nikakve nepoželjne reakcije. Jupi!