“…, zbog kojekakvih kontradiktornih informacija s različitih strana, zanima me posve konkretno konzumiraš li ti u bilo kakvom obliku žitarice, mahunarke, krumpir (gomolj, jel) te luk, češnjak i njima slične, i zašto?!”
Ovo je komentar jedne od čitateljica mog bloga. Moram priznati da sam se često i sama loše i zbunjeno osjećala u vezi sa informacijama koje kolaju u sirovojedskoj literaturi.
Neki preporučaju konzumirati sirove mliječne prozivode, drugi se zaklinju da će vam doći glave, neki preziru luk i češnjak, a drugi ih ne mogu nahvaliti radi njihovih ljekovitih svojstava, jedni se zajedaju klicama mahunarki, a drugi govore o svim toksinima koji će vas zatrovati ukoliko pojedete i malo te količine namirnica, neki govore da bez kakaa nikada nećete postići savršeno zdravlje, dok ga drugi svrstavaju u klasu čistog otrova. Pa, tko tu može biti pametan!?!
Ono što želim naglasiti da ne postoji univerzalni recept za sve nas. Mislim da je zabluda očekivati tako nešto. Svi mi imamo drugačije organizme koji drugačije toleriraju namirnice. Svjesna sam kad ljudi otkriju nešto dobro (tipa sirovojedstvo) očekuju da time mogu baratati kao čarobnim štapićem i da će time sve riješiti. No, ja se sa tim ne bih složila. Slikovito rečeno, i muž i ja imamo isti model kompjutera, ali on se ne snalazi na mom niti se ja mogu snaći na njegovom. Personalizirali smo ih i iako su izvana isti, totalno su drugačije naštimani. Tako je i sa prehranom. Ja sam, očigledno, postala sasvim zagriženi sirovojedac i ne žalim niti jedan tren koji sam uložila u edukaciju, niti krize čišćenja koje sam prolazila jer sam na sirovojedstvo prešla preko noći. Ipak, poznajem ljude kojima nikako ne bi preporučila da samo tako pređu na sirovojedstvo već bih im preporučila da to čine postepeno, ali bih im svakako rekla da se čim više informiraju. No, hajdemo redom po gore spomenutim namirnicama:
1. Žitarice – od žitarica koristim pšenicu za rejuvelac i tu i tamo malo zobi i to u slučajevima kada radim kolače i želim smanjiti udio orašastih plodova.
2. Mahunarke – mahunarke sadrže žestoke inhibitore rasta koje mogu izazvati velike probleme u probavi. Neka se nitko ne zavarava sirovom sojom jer je izuzetno toksična i potrebno ju je dobro prokuhati da se riješi problem inhibitora. Ipak, tu i tamo si pruštim u sezoni sasvim mladi grašak i to u više nego umjerenim količinama te super mlade mahune. Razmišljam da li klijati mahunarke, ali mi se baš ne žuri jer nisam oduševljena okusom.
3.Krumpir – jedna od namirnica koja ima izuzetno visoke vrijednosti vitamina C koji je termolabilan i ako ga kuhate, upravo najvredniji sastojak nepovratno gubite. Bogat je još vitamiom B6 te kalijem i magnezijem. No, budući da je bogat ugljikohidratima, ne trpam se njime. Tu i tamo napravim kašu sa jabukama ili čips. Izuzetno je važno ne jesti krumpir koji je razvio zeleni vanjski sloj jer je tada otrovan.
4. Luk, češnjak i “prirodni grijači“ – njih koristim i to često. Mislim da su zdravstvene koristi koje nosi konzumacija istih fenomenalne. Ipak je važno odvagnuti da li je netko osjetljiv na ove namirnice i tada smanjiti količinu koja se navodi u receptu ili pak sasvim ih izostaviti.
Na kraju bih htjela napomenuti da je sirovojedstvo pod povećalom jer je jedna od novih praksi na području prehrane. Često puta sam naišla na natpise “kako je nužno iznimno pažljivo kreirati menije u sirovojedstvu zbog opasnosti od nedostatke nutrijenata“.
Ma, molim vas lijepo, u McDonaldsu su sigurno provjerili da li u happy mealu dobijete sve što vam je nužno za zdravo i skladno funkcioniranje organizma, a da ne velim koliko se u klasičnim restoranima trgaju da kombiniraju sve prema vašim potrebama. Često znam pogledati na tekuću traku u trgovini i pogledati što čovijek/žena ispred mene kupuje i iznenadim se koliko smeća se nađe u potrošačkim košaricama/kolicima. Isti ti ljudi su spremni meni držati prodike o zdravoj prehrani. Baš sam nedavno bila u situaciji da su me ljudi, za koje sam čula da su zabrinuti zbog načina na koji se hranim, ponudili Coca Colom kao najboljim izborom u njihovoj kući. Oprostite, ali se na takve kritike neću osvrtati i pravit ću svoje izbore.
Kada čitam literaturu i rezultate istraživanja, potrudim se doznati tko je naručio istraživanje i za koga. Ta dva podatka često znaju otkriti koliko se možete pouzdati u rezultate i da li ih je preporučljivo primjeniti. To isto savjetujem vama. Suvremeno društvo ne ljubi baš ljude koji koriste mozak, ali na nama je da činimo izbore kome želimo biti omiljeni. Iznimno je važno osjećati se dobro u vezi izbora koje činimo. U suprotnom, niti najkvalitenije namirnice na svijetu nam neće pomoći da budemo zdravi, čili i izgledamo dobro.
Za sve vas koji mislite svojom glavom, evo i slikice kolača koji sam danas smislila, a zove se “jaje na oko“:
